ZNAMENITI HRVATI 2013. - MILKA TRNINA

MILKA TRNINA (1863. – 1941.)
 
Milka Trnina (ili Ternina) rođena je u Vezišću (Moslavina) 19. prosinca 1863. godine. Bila je hrvatska operna umjetnica (sopranistica), najveća među brojnim istaknutim pjevačima koje je Hrvatska dala svijetu u 19. i 20. stoljeću. Slavljena je kao jedna od najvećih pjevačica svojeg vremena, prekrasnoga, snažnoga i nosivoga glasa, savršene pjevačke tehnike, lijepe stasite scenske pojave, produhovljena lica, a napose se spominje njezina jedinstvena, čarobna gluma. U povijesti svjetske operne umjetnosti poznata kao „legendarna Ternina“, navodi se još i danas u svim enciklopedijama.
Rođena kao mlinareva kći, dovinula se do svjetske slave zahvaljujući svojemu velikom talentu, bogodanom glasu, ustrajnosti te odličnom školovanju. Kao djevojčica, došla je u kuću rođaka i književnika Janka Jurkovića u Zagreb u kojoj je primila prvi glazbeni odgoj kod Ide Wimberger. Potom je krenula u Beč na studij na tamošnju glazbenu akademiju kod Josepha Gänsbachera, tadašnjega najboljeg učitelja pjevanja. Već kao studentica pjevala je na koncertima u Beču, Zagrebu i Varaždinskim Toplicama od 1879. godine, a njezin prvi operni nastup bio je u Zagrebu u ulozi Amelije u Krabuljnom plesu (G. Verdi) 1882. godine. Uslijedili su stalni angažmani u vodećim opernim kućama Njemačke i Austrije: Leipzigu (1883. – 1884.), Grazu (1884. – 1886.), Bremenu (1886. – 1889.) i Münchenu (1889. – 1899.). U Münchenu je počašćena naslovom „kraljevske bavarske komorne pjevačice“, što piše i na njezinoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. Pjevala je i u Bayreuthu, Pragu, Moskvi, Zürichu, Zagrebu i Sjedinjenim Američkim Državama, a najviše je bila obožavana u Kraljevskoj operi „Covent Garden“ u Londonu i u Metropolitan operi u New Yorku.
I u Londonu i u New Yorku sudjelovala je u tamošnjim premijerama Puccinijeve opere Tosca 1900. godine, odnosno 1901. godine. Pjevala je 1903. godine ulogu Kundry u New Yorku, prvoj izvedbi Wagnerova Parsifala izvan Bayreutha. Bila je druga po redu najbolje plaćena zvijezda u povijesti Metropolitan opere: mezzosopranistica Emma Calvé dobivala je 1800 američkih dolara, a Trnina 1250 dolara po predstavi tako da honorari Enrica Carusa, s kojim je nastupala u Tosci, nisu nikada ni približno dosegli njezine. Tijekom svoje karijere od 1882. do 1906. godine, kada se morala povući zbog bolesti mimičkog živca, pjevala je 64 uloge u 59 opera koje su skladala 34 autora. U nekim operama, posebice Mozartovim i Wagnerovim, naizmjence je znala nastupati u dvije uloge. Premda je sudjelovala u najrazličitijim operama talijanske, njemačke i francuske škole, najpoznatija je bila po svojim interpretacijama Wagnerovih heroina, a posebnu pozornost izazivala je svojim pjevanjem u Mozartovim operama.
Bila je jedinstvena i u tragičnim i u komičnim ulogama. Suvremeni skladatelji nastojali su je privoljeti da nastupi u praizvedbama njihovih opera, a onima kojima je to uspjelo, uvijek je bio osiguran veliki uspjeh. Stoga neke od tih opera poslije više nikad nisu izvođene i pale su potpuni zaborav jer nije bilo genijalne umjetnice koja bi „nosila“ predstavu. Njezine kolege na pozornici uvijek su bile najveće operne zvijezde tog razdoblja kada se operna umjetnost nalazila na vrhuncu. I dirigenti koji su ravnali tim predstavama ubrajaju se među najglasovitije, a svi su joj se bezgranično divili.
Posebnu pozornost Trnina je posvećivala svojim odlično proučenim i izrađenim raskošnim kostimima, a najljepše je zamislio Percy Anderson u Londonu. Trnina nije nikada snimala gramofonske ploče; postoje tek jako oštećene snimke uživo iz Metropolitan opere napravljene početkom 20. stoljeća na fonografskim cilindrima.
Nakon što se povukla iz javnog života, posvetila se tihom dobrotvornom djelovanju. U Zagrebu je Trnina budnim okom pratila glazbeni život i rad mladih pjevača na Glazbenoj akademiji. Priznavala je tek jednu jedinu učenicu – veliku Zinku Kunc Milanov, kojoj je kazala: „Vi ćete biti moja nasljednica.“
Milka Trnina nije do dana današnjeg zamuknula jer se po njoj zovu najljepši slapovi Plitvičkih jezera, koji vječno šume i žubore. Završimo ovaj napis riječima same Trnine: „Umjetnički život težak je i mučan; da još jednom na svijet dođem i da mogu birati, ne bih drugo zvanje odabrala.“
 
                                                                                                                                  Ivan Mirnik