ZNAMENITI HRVATI 2013. - STJEPAN GRADIĆ

STJEPAN GRADIĆ (1613. – 1683.)
 
Stjepan Gradić bio je diplomat i polihistor. Rođen je u Dubrovniku 6. ožujka 1613. godine u kojem je stekao prvu naobrazbu. Godine 1629. odlazi u Rim gdje je do 1634. godine na isusovačkom sveučilištu Collegium Romanum pohađao jedan humanistički razred i tri godine filozofije. Građansko i crkveno pravo učio je na sveučilištima u Fermu (1634. – 1636.) i Bologni (1636. – 1638.). Vrativši se u Rim, četiri je godine studirao teologiju i bio zaređen za svećenika. U Bologni je izvanredno slušao predavanja iz matematike kod Galileieva prijatelja i suradnika B. Cavalierija, a kod Rimu u Galileieva učenika B. Castellija. Godine 1634. vratio se kući te uskoro postao kanonikom katedralnog zbora, zamjenikom dubrovačkog nadbiskupa i prebendarnim opatom benediktinske opatije sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu. Nakon privatnog putovanja u Rim 1653. godine dobio je posao u Rimskoj kuriji ostajući ondje do smrti 2. svibnja 1683. godine kao diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike pri Svetoj stolici. Papa Inocent X. imenovao ga je 1654. godine službenikom u tajništvu za dopisivanje s kršćanskim državama, 1658. godine dobio je mjesto stručnog savjetnika Kongregacije indeksa za cenzuru knjiga, 1661. godine postao je drugi kustos Vatikanske knjižnice te 1682. godine njezin glavni ravnatelj. Na tom se položaju istaknuo predanim radom na katalogiziranju postojećih i nabavi novih vrijednih fondova i knjiga. U papinskom državnom tajništvu uživao je glas stručnjaka za slavenske narode i za pitanje Turaka, a zauzimao se za njihovo istjerivanje iz Europe s pomoću saveza europskih država.
            Kao diplomat, Gradić je stekao velike zasluge za vlastitu domovinu. Ponajviše njegovu zauzimanju treba zahvaliti što su 1658. godine isusovci u Dubrovniku otvorili srednjoškolski zavod Collegium Ragusinum. Zdušno se zalagao za to da na vodeća mjesta u benediktinskoj Mljetskoj kongregaciji dolaze domaći sinovi, a vodio je i upornu diplomatsku i političku borbu protiv urotnika koji su otok Lastovo htjeli predati Mletačkoj Republici. Uložio je mnogo truda i diplomatske vještine u obranu dubrovačke pomorske i kopnene trgovine koju su Mlečani nastojali onemogućiti. Osobite zasluge stekao je nakon katastrofalnog potresa u Dubrovniku na svim stranama materijalnu, stručnu i vojnu pomoć. Slao je u Dubrovnik stručnjake, novac, hranu, strojeve i oružje, izvlačio dubrovački kapital iz talijanskih banaka i osigurao međunarodnu političku i diplomatsku pomoć Dubrovniku protiv turskih i mletačkih pritisaka i ucjena.
            Gradić je svoje diplomatske usluge pružao i Svetoj stolici: 1662. godine bio je jedan od dvojice predstavnika pape Aleksandra VII. koji su u San Quiricu kod Siene vodili službene pregovore s poslanikom kralja Luja XIV. o diplomatskom rješenju sukoba Papinske Države s Francuskom. Godine 1664. putovao je u Pariz kao tajnik papinskog poslanstva na svečano potpisivanje Pisanskog mira. U diplomaciji se uspješno služio svojim velikim pjesničkim i govorničkim talentom. Kao odličan govornik, više je puta nastupao na svečanostima pred papom i kardinalima, na pogrebima znamenitih ljudi, prigodom svečanog ulaska u Rim švedske kraljice emigrantice Kristine (1655.) itd.
            Govorio je i razumio više jezika: hrvatski, talijanski, latinski, grčki, francuski, španjolski, portugalski, ruski i turski, što mu je olakšavalo komunikaciju i bavljenje znanošću. Još kao student napisao je jednu dramu u stihovima na latinskom jeziku nastavljajući s pisanjem pjesama, pjesničkih poslanica, satira, govora i znanstvenih rasprava. Prevodio je i s grčkog na latinski što mu je pribavilo velik ugled. Usto se bavio teologijom, filozofijom, pravom, poviješću, matematikom, fizikom, meteorologijom i drugim znanstvenim disciplinama. Eksperimentirao je i bavio se praktičnom primjenom teorijskih spoznaja u optici, brodarstvu, nautici i hidromehanici te je održavao veze s učenjacima iz gotovo cijele Europe. Ostavio je iza sebe više knjiga, znanstvenih rasprava i članaka.

Stjepan Krasić