ZNAMENITI HRVATI, Antun Mihanović

Antun Mihanović Antun Mihanović, hrvatski pisac i političar, rođen je 10. lipnja 1796. u Zagrebu u kojem je završio gimnaziju, filozofiju i pravo te je počeo raditi 1813. kao sudski bilježnik. Od 1815. bio je vojni sudac i boravio je uglavnom u Italiji (Venecija i Padova), potom kao upravni činovnik u Rijeci, a od 1836. do 1858. austrijski je konzul u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Neko je vrijeme putovao Amerikom trgujući vinima. Umro je u Novim Dvorima pokraj Klanjca 14. studenog 1861. Napisao je na kajkavskome prosvjetiteljsko-preporodni spis Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (Beč, 1815.) u kojemu je po uzoru na velike europske narode zagovarao uvođenje jedinstvenoga nacionalnoga jezika. U Veneciji je 1818. otkrio prijepis Gundulićeva Osmana te objavio proglas o potrebi njegova izdavanja, ali bez uspjeha. Pisao je ljubavne i domoljubne pjesme te otkrio nekoliko spomenika rane slavenske pismenosti (Zografsko evanđelje, Mihanovićev odlomak apostola). Kao pristaša ilirskog pokreta u Gajevoj Danici 1835. objavio je romantičnu budnicu Horvatska domovina u kojoj je Hrvatska lijepa i slavna zemlja, a Hrvati povijesno star, hrabar i slobodoljubiv narod. Dvanaest kitica prve i zadnje dvije postale su tekstom hrvatske himne nazvane prema prvom stihu Lěpa naša domovino. Napjev je 1846. sastavio graničarski časnik Josif Runjanin. Opću popularnost stječe krajem stoljeća, a narodnom himnom naziva se nakon izvođenja 1891. U Saboru je prvi put pjevana 29. listopada 1918. prilikom prekida državnopravih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom. Odlukom Sabora Lijepa naša postala je 1972. himnom SR Hrvatske. Stih „Kud li šumiš, svijetu reci“ 1990. izmijenjen je u stih Sinje more, svijetu reci... i u toj je verziji potvrđena Ustavom Republike Hrvatske kao državna himna. prof. dr. sc. Vinko Brešić