ZNAMENITI HRVATI, AUGUST ŠENOA

August Šenoa rodio se 14. studenog 1838. u Zagrebu. Pučku školu završio je u Zagrebu, u gimnaziju je krenuo u Pečuhu, a završio u Zagrebu, studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Uređivao je listove Glasonoša, Slawische Blätter, Pozor i Vienac, bio je artistički ravnatelj, a potom i dramaturg Hrvatskoga zemaljskoga kazališta, gradski bilježnik i gradski senator te potpredsjednik Matice hrvatske. Jedan je od najzaslužnijih za dolazak Ivana pl. Zajca u Zagreb i osnutak stalne hrvatske opere. Privlačio je velik broj čitatelja i stvorio hrvatsku čitateljsku publiku koja više nije davala prednost literaturi na njemačkom jeziku. Feljtonima Vječni Žid u Zagrebu i Zagrebulje te komedijom Ljubica zagovarao je realističku satiru; afirmirao je žanr povijesnog romana (Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva), historičke balade – povjestice (Propast Venecije, Prokleta klijet i dr.), pjesničke pripovijesti (Postolar i vrag, Kugina kuća, Kameni svatovi, Zmijska kraljica i dr.) te romane i novele iz suvremenog života (Prosjak Luka, Prijan Lovro, Vladimir, Mladi gospodin i dr.). Uvjerljivo je prikazivao različite društvene slojeve iz povijesti i suvremenosti (Turopoljski top, Dusi narodne straže, Barun Ivica, Karanfil s pjesnikova groba, Kanarinčeva ljubovca, Branka i dr.). Povijesna tragedija Slavka ostala je nedovršena. Pratio je kazališna zbivanja, udario je temelj modernom podlistku i pretvorio ga u literarni žanr. Prevodio je klasike i suvremenike te sastavljao pjesničke antologije. Pjesme su mu uglazbljene te su postale dijelom tradicijske kulture (Posavke – O ti, dušo moje duše!, Ribareva Jana i dr.). Izražavao je politički program narodnjaštva (Budi svoj!, Pozdrav Dubrovniku i dr.), kodificirao hrvatski književni jezik te ostvario vrhunce kasnog romantizma, a ujedno je postavio i temelje hrvatskom realizmu. Pridonio je hrvatskoj nacionalnoj integraciji i modernizaciji: „Glasna, jasna od pameti / Preko dola, preko gora / Hrvatska nam pjesma leti / Sve do sinjeg tamo mora / (…) Nek se slože grla bratska: / Živila Hrvatska!“. Otkrio je niz novih književnika i podupirao ih u radu. Nakon potresa u Zagrebu 9. studenog 1880. neumorno je boravio na terenu razrušenoga grada usporedno se baveći pisanjem te je od posljedica upale umro 13. prosinca 1881. u Zagrebu. Njegovo je djelo simbol uspješnog pomirenja dviju književnih funkcija: popularne književnosti te pisanja na estetski primjerenoj razini. U tolikoj je mjeri obilježio hrvatski kulturni život druge polovine XIX. stoljeća da se razdoblje u kojem je djelovao naziva njegovim imenom – Šenoino doba (1865. – 1881.). prof. dr. Cvijeta Pavlović Odsjek za komparativnu književnost Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu