Šifra: 405032 Artikl je dostupan
Cijena: 0,72 €
Broj: | 1536 |
---|---|
Vrijednost: | 0,72 eur |
Dizajn: | Bruno Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba |
Fotografija: | Maja Medić (za Vesnu Krmpotić) |
Veličina: | 29,82 x 35,50 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofsetni |
Tiskara: | AKD d.o.o., Zagreb |
Datum izdanja: | 18.4.2025. |
Naklada: | 25 000 primjeraka po motivu |
Znameniti hrvatski pjesnik prve pol. 20. st., prozaik i prevoditelj, rodio se u Udbinji kraj Karlovca 23. 6. 1899. Djetinjstvo proveo u Hrvatskom zagorju, gimnaziju završio 1918. u Sušaku, Visoku poljodjelsku školu polazio u Beču, studij filozofije i psihologije 1921. u Zagrebu, a režije u Pragu, gdje je asistirao K. Čapeku.
GUSTAV KRKLEC (1899. – 1977.), znameniti hrvatski pjesnik prve pol. 20. st., prozaik i prevoditelj, rodio se u Udbinji kraj Karlovca 23. 6. 1899. Djetinjstvo proveo u Hrvatskom zagorju, gimnaziju završio 1918. u Sušaku, Visoku poljodjelsku školu polazio u Beču, studij filozofije i psihologije 1921. u Zagrebu, a režije u Pragu, gdje je asistirao K. Čapeku. Živio u Beogradu, Zemunu i Slankamenu do 1945., potom u Zagrebu. Preminuo 30. 10. 1977. Objavio humoreske u listu Koprive (1915.). Pisao pjesme pod utjecajem njem. ekspresionizma i surađivao u listu Juriš (Lirika, 1919.; Srebrna cesta, 1921.), a u zrelijoj fazi vraća se tradicionalnom stilu (Ljubav ptica, 1926.; Izlet u nebo, 1928.; San pod brezom, 1941.; Darovi za bezimenu, 1942.). Krklecova poezija, nastala između modernističkih i tradicijskih odrednica, karakteristična je pojava hrvatskog ekspresionizma, ali i samosvojno i osebujno oživljavanje tradicionalne lirske forme. Njegov jednostavan, ispovjedni pjesnički govor, protkan vedrinom i neposrednošću, u nostalgičnim doživljajima djetinjstva i prirode neopterećen arkadijskim sentimentom te nadahnut stvarnim slikama i socijalnim motivima, otkriva pjesnikovu istinsku ukorijenjenost i osobnu povezanost s tematiziranim zavičajnim prostorom. Stilski i metrički dotjeranim, profinjenim i melodioznim, ponegdje i artificijelnim stihovima, panteističkim i radosnim raspoloženjima, a i elegičnim odjecima prošlosti, zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. U opusu za djecu njegove duhovite i originalne Telegrafske basne (1952.), Zvonce o repu (1954.), Majmun i naočale (1967.), s likovima iz animalističkog svijeta primjeri su visokog dometa pjesničke epigramatike. Pisao i književno-publicističke zapiske iz kulturno-umjetničkog života, polemike i knjiž. kritike, a nastavlja matoševsku putopisnu i feljtonističku prozu (Lica i krajolici, 1954.; Noćno iverje, 1960.). Prevodio s ruskoga, slovenskoga, njemačkoga, češkoga i mađarskoga. Predsjednik MH-a 1950.–54., DKH-a 1964., 1974. i 1976. te Saveza književnika Jugoslavije 1975. Dobio Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1968. Potpisivao se i kao Martin Lipnjak. dr. sc. Nevenka Videk