Šifra: 359825 Artikl je dostupan
Cijena: 0,47 €
Broj: | 1437 |
---|---|
Vrijednost: | 0,47 € |
Dizajn: | Ariana Noršić, dizajnerica iz Samobora, Ilustratorica: Maja Cipek, akademska slikarica iz Samobora |
Veličina: | 35,50 x 29,82 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofset |
Tiskara: | AKD d.o.o., Zagreb |
Datum izdanja: | 19.4.2023. |
Naklada: | 30 000 |
U povijesti hrvatske glazbene interpretacije violončelo nema velikog broja istaknutih umjetnika, osobito ne onih s međunarodnom karijerom. U tom nevelikom nizu je Juro Tkalčić, koji je nakon osnovne poduke u Zagrebu, a poslije u Beču, otišao u Pariz gdje uz nastavak dopunskog obrazovanja počinje svirati u raznim orkestralnim i komornim sastavima, ali i solistički nastupati uz brata, pijanista Ivu Tkalčića.
Juro Tkalčić U povijesti hrvatske glazbene interpretacije violončelo nema velikog broja istaknutih umjetnika, osobito ne onih s međunarodnom karijerom. U tom nevelikom nizu svojevrsni rodonačelnik je Juro Tkalčić (Zagreb, 13. veljače 1877. – Zagreb, 15. prosinca 1957.), koji je nakon osnovne poduke u Zagrebu, a poslije u Beču, otišao u Pariz gdje uz nastavak dopunskog obrazovanja počinje svirati u raznim orkestralnim i komornim sastavima, ali i solistički nastupati uz brata, pijanista Ivu Tkalčića (1875. – 1937.). Ugled mu postupno raste, pa kao član komornih i orkestralnih sastava sudjeluje na turnejama diljem Europe. Godine 1900. nastanjuje se u Parizu. Isprva svira u kavanskim orkestrima, ali ubrzo postaje jedan od najistaknutijih komornih glazbenika u Parizu i svira u istaknutim komornim sastavima s kojima nastupa u Parizu i u drugim francuskim gradovima. Od 1904. predaje na konzervatoriju u Versaillesu. Godine 1914. vraća se u Zagreb u kojem koncertira kao solist i komorni glazbenik te se zapošljava kao profesor na konzevatoriju. Utemeljenjem Kraljevske muzičke akademije 1922. nastavlja profesuru na toj visokoškolskoj ustanovi i već prve godine postaje njen prvi rektor. Radio je poslije u Beogradu, potom i u Dubrovniku da bi se na koncu vratio u Zagreb. Pišući o njegovim nastupima, onodobni kritičari ističu iznimnu virtuoznost i ljepotu njegova tona. Njegov skladateljski opus pripada kasno-romantičkom poimanju glazbe, minijature su većinom salonskoga karaktera. Važno je, međutim, istaknuti da je Tkalčić autor prvoga hrvatskoga koncerta za violončelo i orkestar, a djela za komorne sastave ambicioznije su oblikovana. Tkalčić je preminuo 1957. godine. Tada u Zagrebu već živi i djeluje Antonio Janigro, a uskoro će stasati i Marijan Jerbić. Za nešto godina zasvijetlit će i zvijezda Valtera Dešpalja te potom i Monike Leskovar. Može se zaključiti da je Tkalčić zaorao umjetničku brazdu koja i danas traje. Erika Krpan, muzikologinja i članica HDS-a