ZNAMENITI HRVATI, PETAR HEKTOROVIĆ

Petar Hektorović (Petre), hrvatski erudit i pjesnik, rodio se između 18. veljače i 1. srpnja 1487. u Starom Gradu ili u Hvaru na otoku Hvaru kao potomak patricijske obitelji, hvarskih „didića“. Naobrazbu je stekao vjerojatno u hvarskoj humanističkoj školi, a nastavio se školovati kod dominikanaca u Splitu. Oko 1520. u Starom Gradu počeo je zidati Tvrdalj, palaču utvrdu s perivojem i ribnjakom. Dopisivao se s uglednicima i književnicima humanističkoga kruga od Dubrovnika preko Staroga Grada i Hvara do Splita, Trogira i Zadra. U Dubrovnik je otputovao 1557. posjetiti prijatelje, a domaćin mu je bio pjesnik Nikola Nalješković. Umro je u Starom Gradu 13. ožujka 1572. Imanje je ostavio izvanbračnoj kćeri Margariti, a pokretnu imovinu razdijelio je slugama i siromašnima. Književne tekstove uključivao je u epistolarni okvir kao pisma prijateljima. Među prijevodima ističe se Knjiga Ovidijeva od lika ljubenoga (1528.) u čijoj popratnoj poslanici iznosi stavove o prevođenju. Pretpostavlja se da je u prvoj fazi književnog djelovanja pisao ljubavne pjesme, no ono što se sačuvalo odaje čovjeka koji razmišlja o ispraznosti zemaljskih dobara i Božjoj milosti (Nadgrobnica Franetu Hektoroviću i dr.). Glasovita knjiga Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine (dovršena 1556., tiskana 1568.) uz putopisnu eklogu u dvostruko rimovanim dvanaestercima sadrži i druge književne forme. Gradivna podloga Ribanja i ribarskog prigovaranja realno je putovanje koje je poduzeo s ribarima Paskojem i Nikolom od Staroga Grada do Nečujma i natrag. Držeći se načela istinitosti i vjerodostojnosti, zabilježio je narodne pjesme i druge folklorne oblike (zagonetke, mudre izreke i sl.) te se ističe kao prvi zapisivač narodnih pjesama i napjeva. Usto je donio i povijesno vrijedan opis dvorca Tvrdalja i njegove flore. U Ribanju i ribarskom prigovaranju uzveličao je Marka Marulića, a putovanjem u Dubrovnik te proznim pismom Mikši Pelegrinoviću (1557.) odao je čast kulturi i književnosti hrvatskog juga te afirmirao ideju kanona i klasika, uzora u prošlosti i suvremenosti. Osobita je vrijednost njegov neposredan čakavski izraz i izravnost opisa: „Prid samu Zavalu dojdosmo loveći, kako u zarcalu sve na dnu videći.“ U jednom zapisu ostavio je svjedočanstvo o seobi Hrvata na talijanske obale čiji su potomci Hrvati iz Molisea. Hektorovićev opus istaknut je primjer svijesti o vrijednosti „bašćine“.