ZNAMENITI HRVATI, Petar Lorini

Petar Lorini (Sali, 1850. – Beograd, 1921.) bio je istaknuti hrvatski stručnjak za morsko ribarstvo i jedan od utemeljitelja modernog ribarstva na istočnom Jadranu. U Dubrovniku je završio Učiteljsku školu, a u Zadru učiteljski tečaj nakon čega je službovao u Korčuli i Kotoru. Godine 1873. imenovan je upraviteljem Pučke škole u Salima gdje je iste godine uveo hrvatski jezik u nastavu i općinsku upravu. Zatim je uveo četverogodišnje školovanje, koje je 1885. otvorio i za djevojčice. Usto je otvorio i vodio poštanski ured. Bio je povjerenik Matice hrvatske i suradnik Hrvatske enciklopedije (Osijek, 1887. – 1890.). Uz prosvjetu i općinsku upravu, poučavao je saljske ribare i težake vinogradarstvu i maslinarstvu te održavao večernje tečajeve za odrasle o ribarstvu, poljodjelstvu, stočarstvu, pčelarstvu, uzgoju svilene bube, znanosti i jeziku, koje je pohađalo stotinjak ljudi. Objavljivao je stručne članke u časopisima Zora, Smotra dalmatinska, Narodni list, Zadrugar i Gospodarski list prateći društvene novosti u svijetu zahvaljujući poznavanju njemačkog, talijanskog i francuskog jezika. Za svoj izložak Slane ribe nagrađen je 1890. u Beču, a za isti izložak dobio je Veliku kolajnu s diplomom na Gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine. Nakon službe u Salima, od 1893. nastavnik je Učiteljske škole u Zadru. Kao stručnjak za ribarstvo, postavljen je 1897. za ribarskog nadzornika za Dalmaciju, Goričko primorje, Trst i Istru u Pomorskoj vladi u Trstu. Svoje zamisli i inovativna rješenja iznio je u knjizi Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora, koja je još u rukopisu, 1902. nagrađena srebrnom državnom kolajnom na međunarodnoj izložbi ribarstva u Beču u kojem je i objavljena 1903. godine. Bila je to prva hrvatska knjiga te vrste koja je služila i kao udžbenik u pomorskim školama. U njoj autor ističe svoju poznatu misao: „More Bogom dana oranica, koju ne treba ni kopati ni orati, ni sijati, već jedino razumno žeti.“ U traženju novog načina svjetla za lov srdela surađivao je s Ivanom Dellaittijem u izradi prve acetilenske svjetiljke, a potom i svjetla na petrolej umjesto na drva. Pridonio je također gradnji tvornice za preradu ribe u Salima (1905. – 1907.), što je snažno potaknulo razvoj cijeloga dugootočkoga kraja. U Salima je provodio pokuse u lovu srdela na otvorenom moru mrežom plivaricom, koju je sam izradio i za koju je 1910. u Kopru dobio počasnu diplomu. Povodom stote obljetnice Lorinijeva rođenja na njegovoj rodnoj kući u Salima postavljena je spomen-ploča, a istočna obala mjesta nazvana je njegovim imenom, dok je pred školom, koja od 1973. nosi njegovo ime, postavljeno poprsje, rad saljskoga kipara Ante Orlića. Član Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, dr. Perica Cetinić, napisao je o radu i djelu Petra Lorinija da „je značajan njegov doprinos na razvoj i unapređenje hrvatskog morskog ribarstva i da ga se stoga s pravom može smatrati utemeljiteljem suvremenog hrvatskog morskog ribarstva“. Mauricij Frka Petešić