Šifra: 405033 Artikl je dostupan
Cijena: 0,72 €
Broj: | 1537 |
---|---|
Vrijednost: | 0,72 eur |
Dizajn: | Bruno Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba |
Fotografija: | Maja Medić (za Vesnu Krmpotić) |
Veličina: | 29,82 x 35,50 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofsetni |
Tiskara: | AKD d.o.o., Zagreb |
Datum izdanja: | 18.4.2025. |
Naklada: | 25 000 primjeraka po motivu |
Književnica i prevoditeljica. U Zagrebu završila gimnaziju 1951. te diplomirala anglistiku i psihologiju na Filozofskom fakultetu 1959. Radila je na Radio Zagrebu 1960.–62., potom boravila u Indiji, gdje je završila studij bengalskoga jezika 1964.
VESNA KRMPOTIĆ (1932. – 2018.), književnica i prevoditeljica. U Zagrebu završila gimnaziju 1951. te diplomirala anglistiku i psihologiju na Filozofskom fakultetu 1959. Radila je na Radio Zagrebu 1960.–62., potom boravila u Indiji, gdje je završila studij bengalskoga jezika 1964. U nizu pjesničkih knjiga, uz ishodišne motive ljubavi i obraćanja drugomu, očituje poticaje indijske duhovnosti i istočnjačkoga misticizma, zamjetljive među ostalim u nadilaženju individualnosti i konkretizacije ljubavnoga iskustva, stvarajući, prema mišljenju većine kritike, apartnu poetiku u kontekstu novijega hrvatskoga pjesništva (zbirke Raskorak, 1965., Dvogovor, 1981., Orfelija, 1987. i dr.). Autorica je više knjiga žanrovski heterogenih proza, među ostalim Košulje sretnog čovjeka (1981.), Pira sunca i mjeseca (1989.), Bhagavatara (1990.) i Puta Jednote (1998.), koje dijele ontološko-metafizički temelj s njezinim pjesništvom. Boravila je u Kairu 1967.–71. te joj je dio opusa nadahnut egipatskom kulturom (Dijamantni faraon, 1975.). Suočavanje s traumatičnim iskustvom gubitka sina zbog bolesti opjevala je u zbirci Ljevaonica za Igora (1978.) i tematizirala u prozi dnevničkih obilježja Brdo iznad oblaka (1987.), koja se smatra središnjim djelom njezina stvaralaštva. U izdanju 108×108 (2006.), najopsežnijoj pjesničkoj zbirci u hrvatskoj književnosti (11 664 pjesme), sabrala je seriju knjiga Stotinu i osam. Napisala je i studiju Indija (1965.). Drame su joj izvođene na Radio Zagrebu od 1978. do 1991. Prevodila je ponajviše s engleskoga. Sastavljačica je antologija indijske te egipatske književnosti, kao i zbornika inspiriranih učenjem Sai Babe. Bila je profesionalna književnica; od 1960-ih živjela je uglavnom u Beogradu, 1973.–77. u Washingtonu i 1981.–83. u Accri. Višestruko je nagrađivana, među ostalim Nagradom „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1999. dr. sc. Ljubica Josić, leksikografkinja