SVJETIONICI 2013. - STONČICA

Stončica
43° 04,4’ N / 016° 15,6’ E

Veliku svjetioničarsku zgradu na sjeveroistočnom rtu otoka Visa krasi jedna od najviših jadranskih kula. Kupola sa svjetlom od svoje je gradnje među najvažnijim svjetlokazima u okolnom akvatoriju. Značenje plovnog puta kroz uvijek neugodan Viški kanal odredilo je dužinu svjetlosnog snopa Stončice, koji ima 17 nautičkih milja. Svjetionik je danas važan i zbog gustoga noćnog nautičkog prometa u ovom dijelu Jadrana. Privjetrine i uvale otoka Visa često su i u noćnoj navigaciji ciljana zakloništa na plovidbenim rutama iz smjera Hvara, Korčule i Lastova.
Rt Stončica, prema kojem je nazvan svjetionik, izbočen je u morsko plavetnilo te je do gradnje svjetionika bio velik rizik u noćnoj plovidbi. Svjetionik je podignut 1865. godine na rtu koji dijeli uvale Stončice, zapadno od njega, i uvalu Smokova mala, s istočne strane. Svjetioničarska zgrada neobična je i ne nalikuje ni jednoj drugoj na istočnoj obali Jadrana. Zbog važnoga strateškog položaja zgrada je imala i funkciju vojarne, a zbog obrambenih razloga ukopana je u čvrste stijene rta.
Unutrašnjost zgrade ima 250 četvornih metara površine, a u njezinim dugim hodnicima jezivo odjekuju i vlastiti koraci. Prema rasporedu prostorija prepoznaje se arhitektura starih austrijskih vojarni. Uz glavnu zgradu su pomoćni objekti u kojima se nekada čuvalo streljivo i granate, a danas je u njima uređena autohtona dalmatinska konoba. Svjetionik je danas spojen na otočnu električnu mrežu. U staroj cisterni i danas se sakuplja kišnica jer starom cestom do Visa ima osam kilometara, pa svjetioničari odlaze u mjesto tek kada im ponestane namirnica. Pristan na kojem su nekada iskrcavani kameni blokovi za gradnju svjetionika nalazi se u zapadnoj privjetrini rta. Od njega se stazom dugom pedesetak metara stiže u dvorište svjetionika.
U posjet svjetioničarima Stončice oduvijek navraćaju ribari i nautičari iako u akvatoriju Stončice svakodnevno pušu snažni vjetrovi; noću je čest sjeveroistočnjak, a od podneva jačaju vjetrovi iz zapadnih smjerova. U poslijepodnevnim satima, kada ljeti zapuše maestral, istočno od rta su privjetrine i sigurna sidrišta.
Okolni akvatorij rta Stončica groblje je potopljenih brodova iz povijesnih bitaka koje su se ondje odigrale i prije gradnje svjetionika. Jedna velika pomorska bitka vodila se 1866. godine, nedugo nakon dovršetka gradnje svjetionika, kada su se sukobile pomorske flote Italije i Austro-Ugarske. Komandnim brodom austrougarske flote zapovijedao je admiral Tegetthoff koji je „klinastim obuhvatom” porazio talijansku flotu čije olupine i danas leže razbacane po morskom dnu.
Svjetionik i svjetioničari na rtu Stončica i dalje odolijevaju valovima i vjetru, koji se smiruje tek u suton s prvim bljeskom s visoke kule dok nebo prekriva zvjezdana čipka uspomena na pomorske bitke nekih prošlih vremena.

prof. dr. sc. Neven Šerić