950. OBLJETNICA BENEDIKTINSKOG SAMOSTANA SV. NIKOLE U TROGIRU

950. OBLJETNICA BENEDIKTINSKOG SAMOSTANA SV. NIKOLE U TROGIRU Trogir je najmanje gradsko središte na dalmatinskoj obali koje se formira u ozračju antičke metropole Salone i srednjovjekovnoga grada Splita. Iznimnu važnost za trogirsku sredinu ima utemeljenje ženskoga benediktinskog samostana sv. Nikole 1064. godine, najstarijeg samostana sestara benediktinki u dalmatinskim gradovima. Jezgra samostana nastaje u luci kod Vrata Gospodnjih uz ranosrednjovjekovnu crkvicu sv. Dujma, a izvan južnih gradskih zidina Trogira. Osnivanje samostana povezano je s djelatnošću biskupa Ivana Trogirskog, suvremenika splitskog nadbiskupa Lovre i kraljeva Petra Krešimira IV., Zvonimira i Kolomana, koji je zbog čuda za života i nakon smrti došao na glas svetosti. Izvornom titularu, sv. Dujmu, pridružuje se i sv. Nikola, zaštitnik pomoraca i putnika, čiji kult postaje temelj velike pobožnosti na cijelom Jadranu. Samostan benediktinki je od osnutka do danas jedna od najvažnijih crkvenih institucija u Trogiru, a tijekom stoljeća biva svjedokom nestanka drugih samostana istog reda. Utoliko je ženski benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru iznimno važan za hrvatsku crkvenu povijest i zbog neprekidnog trajanja od 11. st. i zbog specifičnog ustrojstva i pravila zatvorenog reda. Ograđeni samostanski sklop u gradskom tkivu predstavlja jedinstveni spoj raznih elemenata gradskih kuća i kula, obrambenih zidina i gradskih vrata, zatvorenog dvorišta s trijemovima, kao i samostanske crkve sa zvonikom bračkog majstora Tripuna Bokanića. U dvorištu, u blizini položaja grčkih zidina, ugrađen je jedini grčki natpis u Trogiru, koji slovi kao prvi dokument trogirskog arhiva u kamenu. U samostanskoj zbirci je reljef grčkog božanstva sretnog trenutka Kairos, izrađen po uzoru na brončanu skulpturu Lizipa. Uz fragmente mramornog sarkofaga s prikazom ahejskog junaka Ahila, rada jedne atičke radionice iz 3. st., izloženi su i dijelovi kamenog namještaja ranokršćanske crkve iz 6. st., kao i predromanička skulptura iz 9. st. Kvalitetom se izdvaja drveno raspelo Paola Veneziana iz 14. st., oltarni poliptih Bogorodice s Djetetom i svecima, Bogorodica sa svecima Blaža Jurjeva Trogiranina, svetački likovi mletačkog slikara Nicole Grassija iz 18. st. te brojni obredni predmeti, ruho, srebro i rukopisi. Samostan je prava riznica umjetničke i povijesne baštine, a u knjižnici je pronađen Vrtal Petra Lucića, najstarija antologija hrvatske lirike iz druge polovine 15. st. Ovaj najstariji ženski benediktinski samostan na hrvatskom tlu, s kontinuitetom i tradicijom klauzurne redovničke zajednice od gotovo čitavog tisućljeća, dragocjena je baština s povijesnog, spomeničkog, kulturološkog i duhovnog motrišta. Vanja Kovačić