HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST - DŽAMONJA

Dušan Džamonja, Metalna skulptura XX, 1961., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Skulptura Dušana Džamonje stvorila je poseban i vrlo originalan univerzum oblika, jamačno s najvećim odjekom u kulturnom svijetu i rezultatima što nadmašuju raspone i mogućnosti tradicije ili uvjete strogih disciplinarnih zahtjeva. Ali u svojem školovanju i darovitim početcima kipar je ne samo suvereno ovladao uhodanim tehnikama nego i stvorio niz snažnih i uvjerljivih djela čvrstoga figurativnog izraza. Rođen 1928. u Strumici (Makedonija) upisao se 1945. na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti u prvom poslijeratnom naraštaju, gdje je u nekoliko godina mogao asimilirati najbolja iskustva trojice učitelja, hrvatskih kiparskih klasika (Radauša, Kršinića i Augustinčića). Radom u vlastitom ateljeu počinje 1953. upravo u vrijeme liberalnije stvaralačke klime i postupnog otvaranja prema modernijim tekovinama. Njegov prinos inovativnim postupcima bio je vrlo znatan, čak i u okvirima spomeničkih zadataka, kojima se afirmira i u zemlji i u inozemstvu (1958. i 1959. na natječajima za Auschwitz i Dachau). Modificiranje standardne motivike Džamonja je počeo 1957. stiliziranim varijacijama na temu Ranjenog jelena, zatim nastavio postupnim napuštanjem bronce u korist betona, drva i metala, s interpoliranjem stakla kao središnje svjetlosne jezgre. Naglašeni ritmovi sustavno nizanih elemenata i posebna opora faktura površina davali su njegovim radovima auru mitskog, arhaičnog, totemskog svijeta. Upotrebom zavarenih čavala, zakucanih u drvenu osovinu, postizao je još dinamičnije i dramatičnije učinke. Metalna skulptura XX posebno je relevantan rezultat navedenog postupka. Spaljivanjem drvenog središta otvorio se moćni unutarnji prostor skulpture u koji zavirujemo kroz prodore i perforacije u valjkastom oplošju dobivajući izazovne paralelizme ravno nanizanih bodlji s unutarnje strane i kositrom povezanih glavica čavala s vanjske. Na neki način imamo konfrontaciju organički razigrane vanjštine i geometrijski sređena toka „prijeteće“ nutrine, u svakom slučaju, neobično kompleksan ishod inače jednostavno oblikovane cjeline.
Tonko Maroević