MINERALI I STIJENE 2016. (blok)

Znanost koja se bavi istraživanjem postanka i klasifikacijom stijena naziva se petrologija, a minerale od kojih su građene stijene istražuje mineralogija. Stijene grade čvrsti dio Zemlje – litosferu, koja obuhvaća koru i gornji dio omotača te doseže do dubine od 100 kilometara. Ispod litosfere proteže se 2900 kilometara debeli omotač, a dalje do središta Zemlje, do dubine od 6370 kilometara, nastavlja se jezgra. Stijene su agregati jedne ili više vrsta minerala, dok su minerali tvorevine nastale prirodnim fizičko-kemijskim procesima, određenoga kemijskog sastava i kristalne strukture te stabilne pri određenim uvjetima temperature i tlaka. Pravilna unutarnja građa minerala odražava se i na njihov vanjski oblik, pa takve pravilne oblike minerala nazivamo kristalima. Stijene prema postanku dijelimo na magmatske, sedimentne i metamorfne. Oko 95% litosfere čine magmatske stijene, dok ostala dva tipa stijena čine 5% litosfere. Minerale (danas ih je poznato više od 4700) razvrstavamo prema kemijskom sastavu i strukturnim karakteristikama u 14 razreda: samorodni elementi; sulfidi; sulfosoli; halogenidi; oksidi i hidroksidi; karbonati; nitrati; borati; jodati; sulfati; fosfati, arsenati i vanadati; wolframati i molibdati; organski spojevi i velika skupina silikata, koji sudjeluju s više od 95% u gradnji Zemljine kore. Kamena sol (halit) Jedan od posebice zanimljivih, a usto i jestivih minerala, jest halit (NaCl) iz razreda halogenida, poznatiji pod nazivom kamena sol. Taj je mineral iznimno važan jer su ioni natrija nužni za normalno odvijanje mnogih fizioloških procesa u ljudskom organizmu. Nedostatak soli u organizmu uzrokuje različita oboljenja, a u ekstremnim situacijama ima i smrtne posljedice. Halit je vrlo rasprostranjen na Zemlji i pojavljuje se kao otopljena tvar u morima i oceanima, nataložen u obliku čvrstih podzemnih masa ili istaložen na dnu jezera u aridnim (suhim) područjima. Kristalizira u kubičnom sustavu i često se pojavljuje u obliku heksaedarskih kristala (kockica) ili zrnatih i masivnih agregata. Čisti je halit proziran i staklastog sjaja, a zbog primjesa ili defekata u kristalnoj strukturi može biti i različito obojen. Jedan od češćih načina industrijskog dobivanja ove važne namirnice jesu solane sagrađene u primorskim područjima. Posebno je cijenjen cvijet soli, sol koja kristalizira na površini vode visokog saliniteta, Takva se sol ručno „bere” i dodatno suši. U Hrvatskoj postoji više solana među kojima su najpoznatije ninska, stonska i paška solana u kojima se korištenjem sunca tijekom ljetnog razdoblja prirodnim isparavanjem morske vode dobivaju znatne količine toga važnog minerala. Proizvodnja soli u Hrvatskoj temelji se na tisućljetnoj tradiciji. Mnoga povijesna razdoblja bila su obilježena žestokim bitkama i brojnim političkim previranjima za prevlast upravo zbog soli. Poznato je da se ninskom solju plaćala rimska vojska i da je odnos mijenjanja bio unca zlata za uncu soli. Ne treba se stoga čuditi što engleska riječ salary (plaća) vjerojatno potječe od latinske riječi salarium, sol. Sol se dobiva i eksploatacijom iz rudnika, pa se tako u susjednoj Bosni i Hercegovini sol kopa u rudniku soli u Tuzli. Povjesničari smatraju kako je ime Bosna povezano s ilirskom riječju boss, sol, dok je grad Tuzla dobio ime koje na turskom jeziku znači sol. Mnogi na spomen riječi sol pomisle na Salzburg, grad u Austriji koji svoju raskoš zahvaljuje mjestašcu Halleinu, poznatom rudniku soli, ili Wieliczku (grad u blizini Krakova u Poljskoj), poznatom po podzemnim dvoranama soli. Riolit (lokalitet Rupnica na Papuku, Hrvatska) Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske štite se i nežive prirodne vrijednosti. Pritom se ponajprije misli na posebna geološka i geomorfološka područja koja čine geobaštinu Republike Hrvatske. Istočni dio Hrvatske nizinsko je područje koje je bilo dno nekadašnjeg Panonskog mora iz kojeg su se izdizali otoci, današnje slavonske planine. Među njima se posebice ističe Papuk, čiji je heterogeni magmatsko-metamorfni stijenski kompleks bio zahvaćen znatnim geološkim promjenama. Na relativno malom području mogu se naći sve tri vrste stijena čija se starost kreće od prekambrija (stijene starije od 600 milijuna godina) do danas. Na lokalitetu Rupnica nalazimo različite varijetete riolita, andezita, bazalta i tufova. Prema nekim autorima, starost im je veća od 70 milijuna godina (gornja kreda), dok su prema drugima „mnogo mlađe“ i starost im se procjenjuje na 16 milijuna godina (srednji miocen). Geološki je to spomenik prirode u dolini potoka Djedovice uz cestu Voćin – Kamenska. Posebno značenje ima riolit, kisela efuzivna (izljevna) stijena sive do zelene boje građena pretežito od minerala kremena (kvarca), feldspata, tinjaca i amfibola. Porfirne je strukture s holokristalnom zrnatom osnovom. Premda su vulkanske stijene najčešće masivne i kompaktne, u njima se ponekad, zbog heterogenog sastava magme, mogu pojaviti pukotine kojima se izdvajaju blokovi različite veličine i oblika. Tu pojavu nazivamo lučenje, a posljedica je hlađenja magme prilikom kojeg na površini dolazi do stezanja i pravilnog pucanja stijene. Značenje spomenutog lokaliteta krije se u posebnoj geomorfološkoj pojavi stubastog lučenja – pravilnog pucanja rupničkog albitskog riolita u obliku četverostranih i peterostranih stupova, koje je također posljedica naglog hlađenja lave u dodiru s morskom vodom. Davne 1948. godine taj je lokalitet proglašen prvim hrvatskim geološkim spomenikom prirode, a od 2007. godine dio je europske i UNESCO-ove Svjetske mreže geoparkova, područja sa specifičnom geološkom baštinom i strategijom održivog razvoja. Dragan Bukovec