DJEČJI SVIJET-MOŠUSNA KORNJAČA

MOŠUSNA KORNJAČA Sternotherus odoratus Područje u kojem u prirodi živi ova kornjača prostire se u nekoliko država u SAD-u te dijelom u Kanadi. Dom su joj močvara i mirni rukavci rijeka. Pretežno je mesožder, a hrani se glistama, puževima, vodenim kukcima i manjim ribama. Kao odrasla zna jesti i vodeno bilje. Naraste do 15 cm dužine i jedna je od manjih kornjača. Od kraja prošlog stoljeća uvozi se u Europu kao zamjena za crvenouhu kornjaču koja su prepoznata kao invazivna te joj je zabranjen uvoz i razmnožavanje u većini država EU. Mošusna kornjača nije tako obojena kao crvenouha, no manja je, ima zanimljiv oklop, manje je zahtjevna i puno je otpornija od ostalih vrsta. S obzirom na to da je vodena kornjača, valja je držati u aquaterariju čija bi veličina za odraslu jedinku trebala biti 80 x 35 x 40 cm. Bilo bi dobro da ima grijač koji bi trebao održavati temperaturu od 25 ºC, filtar za čišćenje vode te rasvjetu. Pri uređenju, u terarij bi trebalo staviti veće kamenje i panjeve koji će životinjici omogućiti da, kad poželi, može izići na sunčanje i grijanje. Naime, lampu za rasvjetu valja staviti iznad kamena ili panja kako bi na tome mjestu bila viša temperatura. Kad je moguće, dobro bi je bilo staviti da se sunča na suncu pazeći da to ne traje predugo kako se ne bi pregrijala. Hranimo ju sušenim račićima, ribicama te raznim kukcima. Možemo joj dati i žive kukce (cvrčke, crve brašnare, kišne gliste, vodene pužiće i tubifex), u prodaji ima i briketirana kompletna hrana za kornjače, no nije dobro stalno davati istu hranu. U istu posudu nije dobro staviti dva mužjaka, no možemo s jednim staviti par ženkica. Spolovi se razlikuju po veličini glave te debljini i dužini repa. Kod mužjaka je sve veće, osim ukupne veličine. Naime, ženkice su nešto veće od mužjaka. Dok je mlada, kad se uplaši, ispušta miris mošusa, po kojem je i dobila ime. Boris Cebović, uzgajatelj malih životinja