300. OBLJETNICA ROĐENJA MARIJE TEREZIJE (blok)

Marija Terezija, ugarska, češka i hrvatska kraljica te austrijska nadvojvotkinja od 1740. do 1780., koja je kao supruga rimsko-njemačkog cara Franje I. Lotarinškog nosila i titulu carice, jedina je žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom. Njezini nekadašnji narodi i danas je pamte kao mudru i prosvijećenu vladaricu, veliku državnicu i reformatoricu. Rodila se u Beču 13. svibnja 1717. Još prije njezina rođenja car i kralj Karlo VI., kao zadnji muški potomak dinastije Habsburg, omogućio je svojoj kćeri nasljedstvo krune za koje se, međutim, morala izboriti u Ratu za austrijsku baštinu (1740.–1748.). Marija Terezija učvrstila je vlast u svojim zemljama, iako je carsku titulu morala prepustiti suprugu. Habsburška Monarhija u ratu je izgubila Šlesku koju će neuspješno pokušati vratiti u Sedmogodišnjem ratu protiv Pruske (1756.–1763.), no sudjelovanjem u prvoj podjeli Poljske 1772. Marija Terezija svoju je vlast protegnula na Galiciju i Lodomeriju, a 1775. i na Bukovinu. Težeći modernizaciji, poduzela je reforme uprave, sudstva, gospodarstva, školstva, vojske, ukinula torturu i progon vještica i poboljšala položaj kmetova. Reforme nisu jednako provođene u svim zemljama Monarhije, no ipak su omogućile materijalni i duhovni napredak te porast broja stanovnika. Marija Terezija 1745. obnovila je županijski sustav u Slavoniji potvrdivši njezinu povezanost s Hrvatskom, a osnutkom Severinske županije 1776. Hrvatskoj je nakon tri stoljeća opet pripojena Rijeka. Od 1767. do 1779. djelovalo je i Hrvatsko kraljevsko vijeće, čime je smanjena ovisnost Hrvatske o Ugarskoj, a 1746. započela je reforma Vojne Krajine i njezina militarizacija. Odlukom Marije Terezije 1756. osnovan je Bjelovar, a 1778. Gorski kotar. Marija Terezija umrla je 29. studenog 1780. u Beču. Imala je 11 kćeri, od kojih je najpoznatija francuska kraljica Marija Antoaneta, i 5 sinova, među kojima dvojicu svojih nasljednika, Josipa II. i Leopolda II. Tragovi njezine vladavine vidljivi su i danas diljem srednje Europe. Marijan Lipovac