500. OBLJETNICA REFORMACIJE U EUROPI

Matija Vlačić Ilirik rođen je 1520. godine u Labinu. U dobi od šesnaest godina napušta rodnu Istru kako bi se školovao u Veneciji, gdje stječe vrsno humanističko obrazovanje. Po savjetu rođaka koji je, iako franjevac, potajno bio Lutherov sljedbenik, odlazi na studij teologije u Tübingen i Basel, a poslije i u Wittenberg, najvažnije luteransko središte. Ondje gradi sveučilišnu karijeru pod latiniziranim imenom Matthias Flacius Illyricus, zasniva obitelj i druži se s prvacima reformacije. No nepovoljne okolnosti nakon Lutherove smrti, koje nastupaju zbog poraza protestantskog saveza i carskih dekreta kojima je svrha bila djelomična restitucija katoličanstva na luteranskim područjima Svetog Rimskog Carstva, tjeraju ga da napusti Wittenberg i nastani se u Magdeburgu gdje njegova polemička i teološka produkcija dolaze do vrhunca. U nemirnom vjersko-političkom razdoblju koje je uslijedilo više je puta mijenjao boravište, a na tom ga je putu pratila brojna obitelj i golema knjižnica koju je prikupio radeći na crkvenopovijesnim spisima. Taj plodni autor, naime, nije poznat samo kao autor važnih teoloških djela, kao što je Ključ Svetog pisma, nego i kao historiograf. Njegov Katalog svjedoka istine preveden je i na hrvatski jezik, a osobite je zasluge na tom polju stekao kao inicijator i jedan od glavnih urednika opsežne povijesti Crkve poznate pod skraćenim naslovom Magdeburške centurije koja mu je zahvaljujući inovativnoj metodologiji poput kritičke obrade izvornih povijesnih dokumenata i sustava kazala, pribavila nadimak „oca suvremene historiografije“. Vlačić je umro 1575. godine u Frankfurtu na Majni. Njegova su tiskana djela danas dostupna u svim većim europskim knjižnicama, a rukopisna ostavština i osobna biblioteka čuvaju se u Wolfenbüttelu (Herzog August Bibliothek). Marina Schumann Docentica za povijest na studiju Protestantska teologija Sveučilišta u Zagrebu