HRVATSKA FLORA - Borovnica

Borovnica Vaccinium myrtillus L., porodica vrjesovke (Ericaceae) engl.: Bilberry, European blueberry njem.: Heidelbeere, Blaubeere, Moosbeere franc.: Myrtille, Airelle tal.: Mirtillo nero Obična borovnica je višegodišnji, listopadni, jako razgranjeni grm visok od 30 do 60 cm, sjajnozelenih, tankih i jako bridastih izbojaka (grana), koje rastu iz dugačkih podzemnih izdanaka (rizoma). Površinski korijen jako je razvijen i iz njega u proljeće i jesen izbijaju brojni izdanci, najviše na oštećenim mjestima, kakva često uzrokuju divlje životinje. Svjetlozeleni listići na malenim peteljkama dugi su 1-3 cm i široki 1,5 cm, oblikom jajasto eliptični, sitno nazubljenog ruba i kratko šiljastog vrha, u jesen narančastocrveni. Cvjetići široki oko 0,6 cm kuglasto su vrčasti, isprva zelenkasti, kasnije bljedocrvene boje, a pojavljuju se u travnju i svibnju. Plod je jestiva, slatka i sočna kuglasta boba široka do 1 cm, tamnoplave boje s vidljivim ostatkom čaške na vrhu. Dozrijeva od srpnja do rujna. Obična borovnica rasprostranjena je u šumama diljem Europe sve do Kavkaza te u sjevernoj Aziji. U 19. stoljeću udomaćena je u dijelovima Kanade i SAD-a. Samoniklo raste na kiselom, vlažnom i humusnom tlu u kojem nema vapnenca, najčešće u skupinama, kada prekriva veće površine. U Hrvatskoj ju najčešće nalazimo u Lici i Gorskom kotaru, ali i na Medvednici, Ivanščici, Strahinjščici, u Samoborskom gorju, na Žumberku, Papuku i Psunju. Plod borovnice koristi se u Europi kao hrana, ali i lijek više od tisuću godina. Zreli plodovi sočni su zbog visokog sadržaja vode, a obiluju mineralima i vitaminom C. Zbog velike količine jabučne kiseline blago su kiselkastog okusa i stoga osvježavajući, pa se u ljetnim mjesecima prodaju kao svježe voće na tržnicama. Također se koriste za spravljanje slastica, marmelada, kompota, sokova, voćnih jogurta, krema, likera i slatkih vina. Osim za jelo, plodovi su korišteni i za bojenje tkanine, posebice u srednjem vijeku: crveni sok tamni na zraku i prikladan je za bojenje vune i pamuka. Od 19. stoljeća sok se dodaje vinima za postizanje voćne arome i intenzivne crvene boje. Kao prirodno bojilo koristi se i danas, najviše u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Brojna su ljekovita svojstva plodova i listova borovnice. Još od doba starih Rimljana koristila se za ublažavanje želučanih i crijevnih tegoba te kao lijek protiv kašlja i bolesti dišnih organa. Poput srodne brusnice, i plodovi borovnice sadrže visoku koncentraciju spojeva s protuupalnim i antibiotičkim djelovanjem, te su pogodni za liječenje bakterijskih i virusnih upala i kao antiseptik. Latinski epitet vrste myrtillus umanjenica je od riječi Myrtus, mirta, i prevodi se kao „mirtica“, zbog sličnosti plavih plodova onima u mirte. Rodu Vaccinium pripadaju i druge korisne vrste poput brusnice (Vaccinium vitis-idaea), prepoznatljive po crvenim bobama, ili američkih vrsta borovnica koje bolje podnose visoke temperature i manje kisela tla, pa se stoga uzgajaju na plantažama diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku.