ETNO BAŠT. 2018 BRATINA

Bratina pokraj Pisarovine središte je nekadašnjega niza zaselaka južno od Zagreba, a danas je naziv jednog naselja. To je uglavnom nizinsko područje poznato po ostatcima nekadašnje drvene arhitekture i kućama pokrivenim slamom (šopom). Do 1848. seljaci s područja Bratine bili su kmetovi na posjedu plemićke obitelji Erdödy. Običaji i materijalna kultura ovoga kraja slični su onima seljaka plemenitaša u Posavini i Pokuplju. Nošnja pripada kupinečko-bratinskoj varijanti panonskoga tipa.
Ženska se nošnja sastoji od triju osnovnih dijelova izrađenih od lanenoga tkanja: rubače (suknje prišivene na prsluk), bluze zvane oplećak i zastora (pregače). Platno za odjeću ukrašeno je tijekom tkanja osebujnim stiliziranim i geometriziranim cvjetnim motivima u bojama. Temeljna boja ukrasa, različiti tonovi crvene boje, crna i bijela, njihova kombinacija ili odsutnost označavaju društvenu, dobnu i stalešku pripadnost. Stalešku i dobnu pripadnost označavalo je i žensko oglavlje. U nekim područjima panonske Hrvatske djevojačka parta označavala je doraslost do udaje. U Bratini je znak djevojaštva bila kosa upletena u dvije pletenice straga i dignute oko glave. Sprijeda je glava pokrivena partom, uskom i mekanom ukrasnom trakom koja se stavljala na kosu od uha do uha.
Bratinska parta ukrašena je našivenim višebojnim staklenim zrnjem vješto složenim u raznolike cvjetne motive. Posebno je bogato višeslojno oglavlje udane žene čija se gornja kapica veže nisko na zatiljku pa se za svečane prigode ukrašava bogatim nakitom različitih oblika i ukrasnim vrpcama ukrašenim staklenim zrnjem. U Bratini žene nisu kupovale gotov nakit, nego su nabavljale staklena zrnca uglavnom srednjoeuropske proizvodnje kako bi same vješto izvezle uzorke staklenim zrncima na vrpce za oglavlja i nanizale ogrlice prema tradicijskim uzorcima.
 
 
Dr. sc. Tihana Petrović Leš
Filozofski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu