DVORCI HRVATSKE, Lužnica

Lužnica – barokni dvorac baruna Raucha Dvorac Lužnica smješten je u savskoj nizini zapadno od Zaprešića, 20 km zapadno od središta Zagreba. Građen je u 18. stoljeću premda je posjed postojao i prije. Lužnica je primjer jednokatnoga baroknog trokrilnog dvorca nastalog pod utjecajem austrijskog baroka. Pročelja posjeduju kasnobarokna obilježja s uglovnim uresnim kulama i prepoznatljivim poprsjima muških i ženskih likova iznad prozora. Od izvorne opreme u interijeru sačuvano je nekoliko kaljevih peći iz druge polovice 19. stoljeća i kasnobarokni ugrađeni ormari s rezbarenim vratima. Dvorac je smješten u osam hektara velikom perivoju s početka 19. stoljeća. Posjedovao je obilježja engleske pejsažne arhitekture pri čemu su i okolne livade i oranice pridonosile stvaranju perivojnih veduta. Dvorac s perivojem, gospodarske građevine te kuhinjski vrt i voćnjak čine funkcionalnu i oblikovnu cjelinu visoke ambijentalne vrijednosti, koja je većim dijelom sačuvana. Lužnica je u 18. stoljeću pripala barunu Pavlu Rauchu, koji je dvorac temeljito preuredio, možda i dogradio 1791. godine. Od tada je bila glavno sjedište obitelji Rauch, njemačko-saskog podrijetla. Ova je obitelj bila poznata po mađaronski orijentiranim hrvatskim banovima koji su često izazivali afere i ostali u lošem sjećanju kao banovi koje narod nije volio. Najpoznatiji među njima bio je Levin Rauch, utemeljitelj mađaronske Unionističke stranke u Hrvatskoj, poznat kao „nagodbeni“ ban koji je za vrijeme banovanja (1868. – 1871.) nametnuo Hrvatskom saboru nagodbu s Mađarima. Obitelj Rauch živjela je u dvorcu do 1925., kada cijeli posjed kupuje Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, koje su u dvorcu organizirale samostan u kojem su časne sestre živjele osam desetljeća. Na mjestu gospodarskih zgrada sagrađena je 2005. nova zgrada samostana, a dvorac je 2007. obnovljen kao Duhovno-obrazovni centar „Marijin dvor“ u kojem se održavaju društveni, obrazovni, kulturni i turistički događaji.