HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST, Jozo Kljaković

Jozo Kljaković, Ribari (Povratak ribara), 1935. (ulje na platnu, 100 cm x 130 cm), Moderna galerija, Zagreb (inv. br.: MG-846) Formativni put slikara i pedagoga Joze Kljakovića (Solin, 1889. – Zagreb, 1969.) bio je iznimno bogat i raznolik. Najprije je kratko učio kod Vlahe Bukovca u Pragu (1908.), zatim studirao u Rimu te naposljetku kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi (1917.). Na pariškoj Académie Ranson učio je 1920. fresko-slikarstvo. Od 1921. do 1943. bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. S Ivanom Meštrovićem bio je utamničen u ustaškom zatvoru krajem 1941. i početkom 1942. da bi 1943. otišao iz domovine te sljedećih dvadeset pet godina živio u Rimu i Buenos Airesu. U Zagrebu je proveo posljednju godinu života. Memorijalna zbirka Joze Kljakovića nalazi se u njegovoj obiteljskoj kući na Rokovu perivoju u Zagrebu. Isprva se priklonio secesijskom izričaju pod utjecajem Hodlera i Meštrovićeva simbolizma ostvarivši važan prinos korpusu hrvatske secesije. Usmjeren na oblikovanje figure, vrijednost crteža i promišljenu uravnoteženu kompoziciju, Kljaković je potom postao najvažniji predstavnik monumentalnoga neoklasicizma kao dijela neorealističkih tendencija u hrvatskom međuratnom slikarstvu. Stvarao je pretežito u velikim formatima, a njegova vještina figurativne monumentalizacije posebno je dolazila do izražaja u brojnim ciklusima fresaka (crkve sv. Marka u Zagrebu, sv. Martina u Vranjicu, sv. Marije u Biskupiji kod Knina i drugdje) te mozaicima na pročelju zgrade Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1944. – 1961.). Slikao je, najčešće u ulju, biblijske kompozicije, arkadijske prizore te scene iz suvremenog života ribara. Bio je vrstan karikaturist i ilustrator, a objavio je roman i knjigu memoarske proze. Slika Povratak ribara (1935.) reprezentativan je primjer Kljakovićeva slikarstva polovicom četvrtog desetljeća. Riječ je o uobičajenom prizoru iz malih primorskih mjesta: ribari se s ulovom vraćaju u lučicu gdje ih dočekuju mještani. Iako se ovdje može zamijetiti postupno omekšavanje tvrde modelacije, koja je dotad bila temelj Kljakovićeva stila, slikom i dalje dominira interes za volumen i promišljeno komponiranje, što čitavu prizoru daje dojam svojevrsne klasične uzvišenosti. „Monumentalizirajući svoju sliku svijeta“ (G. Gamulin) Kljaković je tako i svakodnevici malih mjesta na jadranskoj obali pristupao s osobitom pozornošću, dostojnom velikih slikarskih tema. Petar Prelog viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti