EUROPA – UGROŽENE ŽIVOTINJSKE VRSTE, ris

RIS Euroazijski ili obični ris (Lynx lynx) najveća je europska mačka. Široko je rasprostranjena i globalno brojna vrsta, pa je svrstana u najmanje zabrinjavajuće vrste. U Hrvatskoj nastanjuje Gorski kotar, Velebit i Liku. Prema zadnjoj službenoj procjeni brojnosti iz 2010. u Hrvatskoj živi od 40 do 60 jedinka, s trendom opadanja brojnosti, pa je kod nas ris kritično ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Glavni uzroci ugroženosti jesu parenje u uskom srodstvu, fragmentacija i uništavanje staništa te krivolov. Ris ima dugačke noge, stražnje dulje od prednjih. Kao i sve mačke, uvlači pandže dok hoda. Uz izvrstan noćni vid, dobar njuh te izrazito dobar sluh lovi iz zasjede, sam, nečujno i brzo. Ljeti im je krzno kratko, crvenkasto ili smeđe, prošarano tamnijim pjegama jedinstvenim za svaku jedinku. Zimi ris dobiva gusto, dugo i svilenkasto krzno sivkaste boje. Velike šape tijekom zime služe kao krplje i omogućuju kretanje u dubokom snijegu. Živi samotno i ne zadržava se dugo na istoj lokaciji osim u sezoni parenja, koja je početkom godine. Ženka koti dvoje ili troje mladunaca. Za opstanak im je nužno prostrano i mirno, uglavnom šumsko stanište, koje pruža i zaklon i hranu. U Hrvatskoj su im najvažniji plijen srna i mlado jelena, ali i divokoze, mufloni, zečevi, glodavci, ptice, zmije. Najaktivniji su u jutarnjim i večernjim satima, a tijekom dana i noći uglavnom se odmaraju. Autohtoni ris iz Hrvatske je nestao već početkom 20. stoljeća, a cijela današnja populacija potječe od šest jedinka unesenih u Sloveniju davne 1973. iz Slovačke. Populacija se ponovno počela smanjivati 1990-ih godina, a genetika je pokazala da je glavni razlog međusobno parenje blisko srodnih životinja. Zbog toga je trenutačno u tijeku projekt LIFE unošenja risova iz Rumunjske i Slovačke u Hrvatsku i Sloveniju radi obogaćivanja genskoga fonda i povećanja postojeće populacije te povezivanja alpskih i dinarskih populacija. Naseljene životinje i njihovi potomci prate se pomoću fotozamki i GPS ogrlica.