HRVATSKA MARIJANSKA SVETIŠTA, Svetište Majke Božje Trsatske

Svetište Majke Božje Trsatske Svetište Majke Božje Trsatske, na brežuljku iznad Sušaka i Rijeke, slovi kao najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj. Povijest svetišta počinje u zoru 10. svibnja 1291., kad su neke drvosječe na mjestu gdje nikada nije bilo kuća ugledale tri neobična kamena zida postavljena bez temelja. Te noći bolesni župnik Aleksandar Jurjević sanjao je kako mu Majka Božja kazuje da je to njezina nazaretska kuća, i probudio se zdrav. Ljudi su počeli dolaziti na mjesto milosti, pa se i gospodar zemlje, krčki knez Nikola IV. Frankopan, došao obavijestiti o činjenicama. Respektabilnom kritičkom sviješću uputio je poslanstvo u Palestinu da provjeri situaciju s nazaretskom kućicom. Ustanovilo se da je kućica odande misteriozno nestala. Dimenzije preostalih temelja i vrsta kamena potpuno su odgovarale trsatskom ziđu – četvrti, nedostajući zid bio je prirodna stijena. I sve kasnije provjere potvrdile su isto. Racionalna tumačenja ove selidbe ukazivala su na križarski, posebno templarski unos relikvija iz Svete zemlje. Tri i pol godine kasnije, 10. prosinca 1294., kućica je iščeznula s Trsata. Pojavila se preko Jadrana, u Loretu, a prenijeli su je anđeli. Njezin transfer bio je predmet mnogih rasprava, no prevladala je vjera u neograničene mogućnosti nadnaravnog. Oko kućice izgrađena je monumentalna bazilika. Tako je ona „uhvaćena“ i više se nije selila. Loreto je, posjedujući je, postao znamenito mjesto hodočašća. Jednako se dogodilo i s Trsatom, koji je živim sjećanjem ispunio njezinu odsutnost. Na mjestu kućice knezovi su Frankopani izgradili najprije kapelicu, a zatim crkvu (1453. – 1468.). Pozvali su franjevce bosanske vikarije da je vode i sagradili im samostan. Glasoviti franjevac Franjo Glavinić 1644. obnovio ju je i proširio. 1824. produžena je i dobila zvonik. Gotika, manirizam, barok, bidermajer surađuju na ovom spomeniku, a u njegov sveti krug, uz golemi trud fra Serafina Sobola, pridošlo je i remek-djelo dvadesetog stoljeća, Aula Ivana Pavla II. (koja imenom spominje Papin pohod Trsatu 2005.), arhitekata Idisa Turata i Saše Randića. Mnoga velika imena, redovnika, umjetnika, vladarica i vladara, vežu se uz trsatsko svetište, njegov samostan, riznicu, zavjetnu zbirku, biblioteku, muzej. Spomenut ćemo ipak Petra Kružića, herojskog kapetana Klisa i Senja, osloboditelja Solina, koji je 1531. izgradio prvih stotinu dvadeset i osam zavjetnih stuba od današnjih pet stotina šezdeset i jedne prema Gospinoj crkvi; uz njega i zagrebačkog suca Ivana Uzolina, koji je 1695. darovao glavni mramorni oltar – radi lijepe povijesne teme konzistentnosti Hrvatske. Središte crkve i Gospina štovanja čudotvorna je slika koju je 1367. papa Urban V. darovao hrvatskim vjernicima kao naknadu za izgubljenu nazaretsku kućicu. Po predaji ona je rad svetog Luke, na cedrovoj dasci. To je bizantska slika, na srednjem joj je polju Marija koja doji maloga Isusa, na četiri postrana polja Navještenje, Smrt na križu, apostoli i sveci. Zarana je brojnim čudima stekla naziv „Majka milosti“. 8. IX. 1715., uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, okrunjena je zlatnom krunom. Ima kućica od kamena, a ima i onih od misli, tjeskoba, molitava, želja, obećanja, zahvalnosti. Majka milosti i na Trsatu i u Loretu zato je da pretvori kućicu u naselje, a naselje u svijet. akademkinja Željka Čorak