HRVATSKA MARIJANSKA SVETIŠTA, Čudotvorni kip

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije Kako je uopće opstala ta mala, centrifugalna Hrvatska koju možda, poput šavova, drži na okupu tek mreža nadnaravnih pomagača, među kojima nije najneznatnija FIDELISSIMA MATER ADVOCATA CROATIAE SANCTISSIMA VIRGO REMETENSIS, iz Remeta kraj Zagreba (odnosno danas u Zagrebu)? Na rubovima dnevne vreve ti pomagači postoje kao gromobrani naših nevolja, dijeleći s nama ponekad i vrisak i plač: kao sasvim nedavno, za lanjskog potresa, kad je prastaro svetište, uništavano toliko puta, opet izgubilo dio ostatka ostataka svoje ljepote, naše baštine. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije veže se uz dolazak prvog pustinjaka-pavlina (pustinjak-eremit-Remete), opata Iskvirina, u Hrvatsku. On je prema predaji osnovao prvi samostan 1272. godine. Darovima kralja Karla Roberta 1319. izgrađen je novi samostan s crkvom. Uz nju su međutim iskopani temelji još dviju starijih crkava, od kojih je jedna možda i predmongolska. 1394. samostan je prvi put izgorio. Obnovljen je 1410. Matijaš Korvin zbog turskih navala utvrdio ga je 1485. kulom i zidom (srušenima u 19. stoljeću). Crkvu i samostan teško su oštetili, a pavline pobili Turci (1557. i 1591.). U 17. stoljeću samostan i remetsko naselje pogodila je kuga. 1786. Josip II. ukida samostanske redove, pavlini odlaze, a Remete postaju župa. Od 1963. čuvari crkve su karmelićani. Jednobrodna gotička crkva rasla je od 14. do 18. stoljeća. Njezino raskošno pročelje oblikovano je u prvoj polovici 18. stoljeća. 1745. godine oslikao ju je pavlin Ivan Ranger, bogatim iluzionističkim detaljima, prizorima iz Marijina života te medaljonima s prikazima Marijinih lokalnih čuda. Zapisi o tim čudima kasnije su izgorjeli, pa je slikar sačuvao imena i zbivanja, slikom i tekstom poetično evocirao likove i prostore od srednjeg vijeka do baroka. Nažalost je dio tih medaljona uništen u potresu 1880. I prije opsežne Bolléove regotizacije crkve – kojoj su oscilacije ukusa bile uzrok a potres okidač, promijenila je mnoge elemente dotadašnjeg povijesnog identiteta – neodoljiva želja crkvenih moćnika za novim i za vlastitim spomenom obračunavala se s baroknom baštinom. U remetskom svetištu posebno se štuje čudotvorni Marijin kip. Dio gotičkog drvenog oltara s Marijom i četiri male svetice ugrađen je u barokni oltar iz godine 1706., djelo pavlinskih kipara Tome Jurjevića i Pavla Belline. Na kipu je urezana godina 1490. i ime autora, „brat Pavao Poljak“. Remetsko svetište naročito su častili i redovito pohodili brojni zagrebački biskupi. Njegova tišina zračila je osobitom privlačnom moći. „Tko je ona djevica što uzlazi iz pustinje kao zora što sviće“, latinski je tekst na slavoluku crkve. Koje je ono mjesto u bučnom gradu gdje se i hodočasničko mnoštvo sastoji od pojedinaca i gdje svatko ima šansu doprijeti do sebe? Mjesto koje je s nama netom podijelilo teško stradanje i kojemu smo dužni kao sebi.