ZAJEDNIČKO IZDANJE HRVATSKA – POLJSKA, Solana „Ston“

Solana „Ston“ U podnožju krševita brda poetski nazvanog Podzvizd (pod zvijezdama), na uskoj prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, smjestili su se gradići Ston i Mali Ston – poznati po solani i uzgoju školjaka u obližnjem Malostonskom zaljevu, ali i po svojoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini. Niz materijalnih ostataka svjedoči o pretpovijesnoj ilirskoj i kasnijoj antičkoj naseljenosti ovog prostora, a antički toponim Stagnum (lat. mrtva voda, slano jezero, bazen) upućuje na važnost morske pličine koju su Rimljani pretvorili u polja soli. Tako je s tradicijom branja soli starom 4000 godina Solana „Ston“ najstarija solana u Europi. Sol je obilježila povijest Stona jer su zahvaljujući toj vrijednoj namirnici, stanovnici osjećali blagostanje tijekom brojnih stoljeća. Rimljani su ovdje upravo zbog soli stvorili prevlast nad starosjediocima Ilirima 36. godine pr. Kr. i sagradili dva kastruma – jedan na udaljenijem brdu Starigrad i drugi na brežuljku Sv. Mihajla u Stonskom polju. Antička proizvodnja soli obavljala se uz pomoć sunca, mora i vjetra, na prirodan način – isparavanjem – a tako je ostalo sve do današnjih dana. U doba Dubrovačke Republike, sve do njene propasti 1808. godine, Ston je bio drugi grad po važnosti – nakon Dubrovnika. Republika je svoj gospodarski napredak velikim dijelom temeljila upravo na proizvodnji i trgovini solju, stoga je obnovila i proširila solane iz antičkog razdoblja, sagradila veliko skladište soli u Malom Stonu te organizirala prijevoz soli u zaleđe. Zanimljivo je da je u stonskoj solani sredinom 16. stoljeća kao pisar radio veliki hrvatski renesansni dramski književnik Marin Držić. Vjerojatno je to bilo povezano s radnom obvezom koju su stanovnici Dubrovačke Republike imali za vrijeme berbe soli. Dubrovčani su, da bi trajno osigurali svoj vrijedan stečeni posjed, nakon prvotne ideje o prokopu kanala preko prevlake, odlučili sagraditi dug obrambeni zid. Tako je Dubrovačka Republika poklonila Stonu njegovu najveću znamenitost – impresivne kamene zidine. Popevši se na zidine, prilika je vidjeti savršenu ljepotu graditeljske baštine Stona i prostrane bazene stonske solane. Stara tradicija berbe soli nastavlja se u Stonu sve do današnjih dana. Stonska je sol čista, sjajna i izrazito bijele boje što govori i o čistoći mora iz kojeg se vadi. Sol ima i povećanu koncentraciju prirodnog joda, nužnog za sprječavanje gušavosti koja se pojavljuje u ljudi u slučaju nedostatka joda u štitnjači. Kakvoća je soli iznimna zato što nema nikakvih dodataka protiv zgrušnjavanja i vlažnosti. Sol je naše prirodno blago, a solane kulturno-povijesno bogatstvo koje treba zaštititi. Stoga Solana „Ston“ treba ostati dragocjeni spomenik tradicionalnoga ljudskog rada iz prošlih vremena i ekološko bogatstvo naše zemlje, a u budućnosti postati prvorazredna turistička atrakcija.