ZNAMENITI HRVATI, GRGO MARTIĆ

Fra Grgo Martić (Grga, Mato) bio je sudionik pokreta hrvatskoga narodnog preporoda, pjesnik, putopisac, skupljač usmenih pjesama, sudionik ilirskoga pokreta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, dopisnik u hrvatskoj periodici i prevoditelj. Rođen 24. siječnja 1822. u Rastovači kraj Posušja u Hercegovini, u franjevački samostan ušao je s dvanaest godina (1834.), gimnaziju je pohađao u Kreševu i Požegi, filozofiju je završio u Zagrebu, a bogoslovni studij u Stolnom Biogradu u Mađarskoj (Székesfehérvár). Zaređen je 1844. u Travniku. Putovao je po Bugarskoj, Turskoj, Austriji, Italiji i hrvatskim krajevima, poznavao je klasične i moderne jezike. Kao svećenik djelovao je u više mjesta u Bosni: do 1878. bio je župnik u Sarajevu i zastupnik franjevačke provincije u vijeću (medžlisu) za veze s Turskom i konzularnim vlastima, voditelj franjevačke sarajevske narodne agencije, a od 1878. živio je u Kreševu u franjevačkom samostanu. Poznat je po domoljubnoj izreci iz 1860.: „Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.“ Njegovo je djelo sinonim pisanja za široko čitateljstvo. Objavljivao je memoarska, povijesno-pripovjedna, epska i prigodničarska pjesnička, politička i vjerska djela te udžbenike u Zagrebu, Osijeku, Đakovu i Sarajevu. Na proslavi 400. godišnjice otkrića Amerike u Rimu čitao je svoju pjesmu posvećenu Kristoforu Kolumbu. S Ivanom Franom Jukićem priredio je zbirku epskih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke (1858.). Epske pjesme Osvetnici (1893.), napisane u desetercu, doživjele su veliku popularnost, kao i druge pojedinačne pjesme. U pjesničkim putopisima dobrohotno je prikazivao sve narode koji naseljavaju Bosnu i Hercegovinu (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Putovanje u Makarsku 1884.). Religiozni spjev Obrana Biograda godine 1456.: slavje sv. Ivana Kapistranskoga (1887.) posvećen je obrani kršćana od turske najezde, a Posvetnici (1895.), nastali po uzoru na Gundulićeve Suze sina razmetnoga, govore o osobama i događajima iz Katoličke crkve. Umro je 30. kolovoza 1905. u Kreševu u Bosni. Postumno su objavljena Zapamćenja (1829. – 1878.), autobiografska sjećanja na život i susrete s ljudima koji su imali važnu ulogu u posljednjim desetljećima turske vladavine u Bosni i Hercegovini.