100. OBLJETNICA ROĐENJA PRVOG PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, DR. FRANJE TUĐMANA

Tuđman, Franjo – general, povjesničar, državnik (Veliko Trgovišće, 14. 5. 1922. – Zagreb, 10. 12. 1999.). Sudionik partizanskog pokreta od 1942., a od 1945. do 1961. u djelatnoj vojnoj službi na poslovima u Beogradu tijekom koje je postigao čin general-bojnika Jugoslavenske narodne armije. Od 1961. do 1967. bio je direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u kojem je otvorio nekoliko osjetljivih tema iz suvremene prošlosti, uključujući i preuveličan broj žrtava stradalih u Jasenovcu. To ga je dovelo u sukob s režimom, prijevremenog umirovljenja i isključenja iz Saveza komunista Hrvatske. Zbog političkog angažmana 1971. osuđen je na devet mjeseci zatvora, a zbog nekoliko izjava inozemnim medijima 1981. ponovno je osuđen, ovaj put na kaznu od tri godine zatvora koju je zbog bolesti dijelom izdržao. Politički se ponovno aktivirao početkom 1989. kada je inicirao osnivanje Hrvatske demokratske zajednice s platformom prevladavanja ideoloških podjela u hrvatskom nacionalnom korpusu. S njom je pobijedio na višestranačkim izborima u proljeće 1990. i izabran je za predsjednika Predsjedništva, odnosno predsjednika Republike Hrvatske. Od svibnja iste godine do smrti najutjecajniji je hrvatski političar što je potvrdio pobjedama na predsjedničkim izborima 1992. i 1997. Zahvaljujući polupredsjedničkom sustavu, imao je u rukama sve ključne elemente hrvatske politike: obranu, unutarnji red i vanjske poslove. U raspletu jugoslavenske krize zalagao se za konfederalnu Jugoslaviju, a potom neovisnu Hrvatsku. Umješnim vođenjem rata, usprkos nepovoljnim gospodarskim prilikama i nesklonome međunarodnom okruženju, dao je ključan doprinos stvaranju Republike Hrvatske kao samostalne države. dr. sc. Davor Marijan voditelj Odjela za suvremenu povijest Hrvatskog instituta za povijest