HRVATSKA FAUNA – SLATKOVODNE RIBE, Šaran

Šaran Cyprinus carpio (Linnaeus, 1758.) u svojoj izvornoj formi danas je jedna od najugroženijih riba u Europi. U Republici Hrvatskoj je ugrožen u dunavskom slijevu, dok je u jadranski slijev unesen i nije ugrožen (živi također i u bočatim vodama). Obitava u rijekama i stajaćicama s pjeskovitim i muljevitim dnom te gustom vodenom vegetacijom, pri čemu mu najviše odgovara voda temperature od 10 do 30 °C. Robusnog je tijela, a usta su vodoravna s dva para brčića, dok su brčići koji se nalaze u uglovima usta dulji. Leđna peraja ima dugu osnovu te u njoj, kao i podrepnoj peraji, postoji tvrda, nazubljena šipčica. Boja šarana je vrlo promjenjiva i unatoč genetskoj dispoziciji ovisi o prehrani, kondiciji, dobi ribe te drugim uvjetima. Leđa su obično tamnozelena, sivo modra ili siva, a bočne strane žutozelene do zlatne, dok je trbuh žuto-bijel. Obzirom na pokrivenost tijela okruglastim ljuskama, tijekom uzgoja pojavile su se promjene, od izvornog oblika potpuno pokrivenog ljuskama do šarana sa smanjenim brojem ljusaka (veleljuskavi i maloljuskavi), kao i bez ljusaka (goli). Ove promjene u njegovu uzgoju objašnjene su genskom mutacijom i selekcijom. Najviše naraste do 120 centimetara i 50 kilograma, a može živjeti do 50 godina. Svejed je te se hrani mekušcima, račićima, ličinkama kukaca, odraslim kukcima, algama, vodenim biljem i sitnom ribom. Za razliku od potočne pastrve, prilično je otporan na niske koncentracije kisika i promjene temperature, a ne smeta mu ni zamućenje vode i tolerantan je prema organskom onečišćenju. Mrijesti se od kraja travnja pa do sredine lipnja u plitkim dijelovima poplavne zone među vodenim biljem, kao i mirnim dijelovima rijeka na temperaturi vode od 18 do 20 °C. Najvažniji uzrok ugroženosti je miješanje divljih i kultiviranih formi puštanjem posljednjih u otvorene vode, jer na taj se način utječe na gensku raznolikost divljih populacija. Ništa manje važno je smanjenje, pa čak i nestanak prirodnih mrjestilišta, to jest poplavnih područja. Nadalje, šaran ima migracijske sklonosti, posebno u vrijeme mrijesta, pa ga u znatnoj mjeri ugrožava regulacija vodotoka. Na šarana negativan utjecaj ima i unos stranih invazivnih vrsta riba, primjerice babuške (Carassius gibelio) zbog zauzimanja staništa, oduzimanja hrane i hibridizacije (hibridi izgledom nalikuju na obje vrste, plodni su i daju potomstvo). Zanimljivo je da Kina ima preko 2000 godina dugu tradiciju uzgoja, a Hrvatska preko 100 godina. Tradicionalno zanimanje za šaransko meso kao posnu hranu razlog je introdukcije u mnoge zemlje. Kako bi se očuvale divlje forme šarana potrebno je prije svega zaštititi preostala prirodna mrjestilišta, osnovati rezervate te spriječiti poribljavanje otvorenih voda uzgojenim šaranom. dr. sc. Goran Jakšić, znanstveni suradnik Javna ustanova Aquatika – Slatkovodni akvarij Karlovac