Šifra: 405031 Artikl je dostupan
Cijena: 0,72 €
Broj: | 1535 |
---|---|
Vrijednost: | 0,72 eur |
Dizajn: | Bruno Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba |
Fotografija: | Maja Medić (za Vesnu Krmpotić) |
Veličina: | 29,82 x 35,50 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofsetni |
Tiskara: | AKD d.o.o., Zagreb |
Datum izdanja: | 18.4.2025. |
Naklada: | 25 000 primjeraka po motivu |
Književnik, ide u red najvažnijih proznih autora suvremene hrvatske književnosti.U književnosti se javio stihovima, ali se ubrzo afirmirao kao prozni pisac koji je okrenut propitivanju odnosa pojedinca i društva, maestralno uporabljujući moderne pripovjedne tehnike.
SLOBODAN NOVAK (1924. – 2016.), književnik, ide u red najvažnijih proznih autora suvremene hrvatske književnosti. Polazio gimnaziju u Splitu, maturirao 1943. na Sušaku, diplomirao jugoslavistiku 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pridružio se partizanima 1943., demobiliziran 1945. Radio je u Zagrebu 1950-ih kao novinar i urednik, potom je u Splitu bio ravnatelj Drame HNK-a i urednik u Slobodnoj Dalmaciji, iznova u Zagrebu urednik u književnoj redakciji Radio Zagreba te u izdavačkim poduzećima Lykos, Zora i Naprijed (umirovljen 1983.). U književnosti se javio stihovima, ali se ubrzo afirmirao kao prozni pisac koji je okrenut propitivanju odnosa pojedinca i društva, maestralno uporabljujući moderne pripovjedne tehnike. Njegov prvi roman Izgubljeni zavičaj (1955.) potvrdio je iznimnu pripovjedačku senzibilnost te egzistencijalističku poetiku u kojoj će se kretati i kasnija mu djela, napose roman Mirisi, zlato i tamjan (1968.), koji je kritika prepoznala kao jedno od najvrjednijih ostvarenja u hrvatskoj književnosti 20. st.; u njemu monološkim pripovijedanjem problematizira društvenu stvarnost i njezine ideološke silnice, političke i religijske, nastojeći kroz granične situacije poput smrti i bolesti, ali i apsurda, odgovoriti na temeljna pitanja egzistencijalnoga smisla, često se služeći ironičnim iskazima. Ironijom je prožeta i njegova prozna zbirka Tvrdi grad (1961.), u kojoj se antologijskom vrijednošću izdvajaju novele Badessa madre Antonia, Južne misli i Treba umrijeti logično. Autor je zapažena trodijelnoga romana naglašenih autoreferencijalnih i metafikcionalnih obilježja Izvanbrodski dnevnik (1976.) te romana Pristajanje (2005.). Uz romane i novele, pisao je radijske drame, filmske scenarije, osvrte, polemike i kritike. Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1989. Redoviti član HAZU-a od 1991. godine. dr. sc. Ljubica Josić, leksikografkinja