U Atlantskom oceanu, 2778 kilometara zapadno od južnoafričkoga grada Cape Towna, nalazi se otočje Tristan da Cunha. Otok administrativno pripada Svetoj Heleni (na koju je neko vrijeme bio prognan francuski car Napoleon) od koje je udaljen 2334 kilometra. I Sveta Helena i Tristan da Cunha dio su britanskog imperija.
Otok su još davne 1506. otkrili portugalski pomorci. Britanija ga je okupirala 1816. i na njemu postavila malu vojnu posadu koju je povukla s otoka već sljedeće godine. Vojnik William Glass poslije se vratio na otok, gdje je sa svojom obitelji odlučio proživjeti ostatak života. Sljedećih godina Glassu se pridružio određen broj naseljenika i preživjelih brodolomaca, tako da ih danas na otoku živi oko tri stotine.
Otok Tristan da Cunha nema ni zračnu ni pomorsku luku. Jednom godišnje stanovnike posjećuje brod koji se mora usidriti u zaljevu, a putnici i teret čamcima se dovoze do obale kada je vrijeme povoljno. Jedan dio stanovništva bavi se ribolovom, ali osnovna djelatnost od koje žive stanovnici toga malog otoka prodaja je poštanskih maraka te filatelističkih i numizmatičkih proizvoda kolekcionarima diljem svijeta.
Prve poštanske marke s motivom otoka Tristan da Cunha izdane su još 1938. na Svetoj Heleni, a od 1953. one se tiskaju na otoku. Najvažniji događaj za otok Tristan da Cunha u novijoj povijesti zbio se 1961. kada je izbila vulkanska erupcija nakon koje je sve stanovništvo evakuirano u Veliku Britaniju. No erupcija je ipak bila umjerena i nije uništila otok, tako da se dvije godine poslije većina tadašnjih stanovnika odlučila vratiti svojim kućama.