25. DAN DRŽAVNOSTI

San koji smo dugo sanjali Dvadeset petog lipnja, prije dvadeset i pet godina predsjednik Hrvatskoga sabora rekao je: „Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!“ Danas se možemo zapitati – koliko živi država? Odgovor glasi – koliko i naš ponos i ljubav prema njoj! Neka su carstva potrajala tisućljećima, neka mnogo kraće, ali dugovječnost neke države i nekog naroda tiču se osjećaja kojeg iskazujemo kada se svakim danom nosimo s ljepotama i teškoćama života u zemlji koju zovemo svojom. Naša je Hrvatska nizinska, bregovita, valovita, zelena i plava – u tim se bojama prelijevaju naše more, šume, ravnice, gradovi i sela. Grički top nekome će prepoloviti dan, drugome će to biti vrabac iz susjedova dvorišta. Netko će se nakon dugog vremena vratiti kući i udahnuti miris ruža i domaćega kruha, a netko promatrati krovove rodnoga grada pod suncem ranoga jutra. Junaci poznate hrvatske bajke zovu se „Domaći“. I njima je ovaj dan važan, jer žive samo u našim domovima iz kojih nikada ne odlaze. Domoljublje se ne mjeri velikim riječima ni širokim gestama, već otkucajima srca i mirisima jutra, voćkom poslije kiše i svime što smo u našoj povijesti ispisali, smislili, napravili i ostvarili: a najviše onim što smo obranili! Ostvarenje našega sna staro je četvrt stoljeća, a sanjali smo ga stoljećima! Milana Vuković Runjić